Biomedicina
Biomedicina
Zapadnu savremenu naučnu medicinu veoma često nazivaju biomedicinskom, pošto se zdravlje čoveka objašanjava u smislu biologije.
Veoma velika pažnja se pridaje telesnoj strukturi ili anatomiji, sistemima, odnosno fiziologiji, kao i razumevanju organa poput srca, mozga, arterija, nerava…
Kada bi biomedicina definisala zdravlje, onda bi to bilo stanje u kojem svi delovi tela normalno funkcionišu. To bi bilo kao kada bismo imali potpuno nov ili dobro popravljen automobil.
Naravno, svaki sistem je podložan promenama. Ako se dogodi da organizam napadne virus, pogode ga unutrašnje promene ili se neki delovi tela istroše, nužno je otići kod specijaliste.
Biomedicina ima poseban ugao gledanja na zdravlje čoveka, kao i na bolesti, koji postaje veoma prepoznatljiv, jer se telo i zdravlje razumevaju na drugačiji način. Isto tako, postoji set smernica kako bi se trebalo odnositi prema svom organizmu i kako se baviti njime – drugačije bismo mogli to nazvati dobrim održavanjem i negom.
Biomedicina daje fizičko ili biološko objašnjenje zdravlja, i nudi fizičke i/ili biološke metode da se telo popravi onda kada ne radi ispravno i kako bi trebalo.
Postoje testovi kojima se utvrđuje šta nije u redu, i tada antibiotici ili drugi lekovi deluju kao lek, dok se operacijom delovi tela mogu popraviti ili zameniti.
Biomedicinski model je sastavni deo zapadnih kultura, kao i načina na koji se zdravlje i zdravstvena zaštita doživljavaju.
U mnogobrojnim slučajevima, to je vrlo efikasan i učinkovit, delotvoran model zdravstvene zaštite. Ovde ćemo navesti primere kao što je slomljena noga, ruka, tuberkuloza, tumori, sliznute diskove u kičmi i mnoge druge bolesti i probleme sa kojima se ljudi susreću.
Širom sveta, ljudi imaju zasebne i pojedinačne stavove o tome šta treba raditi kada je zdravlje ugroženo, koju akciju tada treba preduzeti, ali i o preventivi – kako održavati organizam u stanju blagostanja i zdravlja.
Biomedicinski način konceptualizacije zdravlja dominira na Zapadu. Kako je biomedicina napredovala, tako se došlo do više znanja o uzrocima zaraznih bolesti. Ključno načelo terorije javnog zdravlja jeste da zdravlje i bolesti proističu iz odnosa pojedinaca i populacije sa njihovim prirodnim ili proizvedenim okruženjem.
Biomedicina je veoma dinamičan model, i tokom vremena je odigrala veoma važnu ulogu u razumevanju ljudi o zdravlju i bolesti. Pristalice biomedicine ističu da postoji niz fantastičnih dostignuća, kao što su: smanjenje broja smrtnosti dece, koje je bilo prisutno početkom dvadesetog veka, kao i iskorenjavanje nekih ubica, kao što su male boginje, dečija paraliza i slično.
Naravno, postoji i suprotan stav koji tvrdi da je smrtnost dramatično smanjena početkom prošlog veka usled poboljšanih uslova stanovanja i rada, a naročito bolje ishrane dece i ljudi, a ne zbog preventivnih ili biomedicinskih mera. Postoji imunizacija kao i široka upotreba antibiotika. Ipak, biomedicina teži da našu pažnju usmeri na medicinski napredak, kao i na intervencije koje su na pojedinačnom nivou. Drugi možda ipak žele da naglase da postoji veza između ukupnog okruženja i zdravlja ljudi.
Na kraju, možemo da zaključimo da je biomedicina jedno od najširih područja savremene nauke i temelji veliki deo moderne medicine. Naučnici biomedicine pružaju ostalim profesionalcima vitalne naučne informacije, omogućavajući im da donose temeljne kliničke odluke.